Početkom, ustvari osvajanjem Kupa Maršala Tita 1986 godine protiv Dinama počinje u Mostaru da se budi drugačiji stil navijanja nego sto je bio do tada. Počinju se praviti kolaži (staviš 4 slike koji si uslikao fotoaparatom a razvio u Mome ili na Carini i uslikaš ih opet zajedno 😂), spitfire jakne koje su se naručivale ili kupovale na Ponte Rosso u Trstu, a malo kasnije zastave na kopljima su se krala sa gradilišta, šalovi svih mogućih klubova samo ne tvog voljenog jer nisu postojali, kao i dimne (krale se kad se iz bunkera okolo Mostara i vojnog skladišta, dimne koje je samo Senad Kajtaz mogao unijeti protiv Dinama, a gorile po 5 min.), a baklje koje su tada bile pojam nabavljale su se u malim količinama iz Kardeljeva. 😜

A imali smo i lude ekipe, dobro lude, rasporedjene po svim kvartovima/mahalama u gradu. Od Mahale, Luke, Zalika, Carine, Centra 2, Avenije, Omladinske, Bijelog brijega i što je najvažnije svi kao jedan. Niko nam ništa nije mogao!

U grad se izlazilo od ponedjeljka do ponedeljka, samo su vozari vikendom silazili u grad i od njih smo uvijek harač uzimali. Stari grad, je kao i danas bio uvijek mjesto skupljanja. Znao si uvijek gdje ćeš koju ekipu naći pogotovo kad znaš da dolaze gostujući navijači.

Uvijek smo mrzili škotore, moždaa zato sto su uvijek punili gornju tribinu bez obzira je li igrao Hajduk ili Dinamo, možda im nije bilo ni svejedno ko od njih igra. Tad im je kao i danas važan bio predznak. A oni su najviše degeneka dobijali u Mostaru. Rijetko je dolazila (u svakom slučaju ne po ‎1000-2000 ljudi) prava Torcida ili BBB nego ove lokalne lole željne asfalta.

Grobari su jedni od grupa koja je dolazila u Mostar iz BG, imali su i oni svojih lokalnih lola iz Bačevića i istocne Hercegovine, ali ipak najviše momaka je dolazilo iz BG. Dok recimo Delije sa 2 momka iz BG predvodjeni vozarima iz Raštana znali su popuniti cijelo stajanje dok smo mi bili na glavnoj tribini.

Od ostalih grupa važno je spomenuti Horde i Manijake, kao i United Force (Rad iz BG), a ostalih se i ne sjećam da su dolazili, možda i jesu ali bez klupskih obilježja u svakom slučaju.

Živjelo se za te utakmice velike četvorke, pogotovo zadnjih godina kad smo se na dan utakmice skupljali kod Doma mladih na Rondou i odatle u korteu (nije tad niko znao sta je korteo) kroz grad na stadion.

Sedmicu dana se spremaš, ložiš i sebe i sve oko sebe, hoće li doći, neće li doći, jesmo li nabavili ista od pirotehnike. Noć prije tekme posljednja dogovaranja, ako je slučajno neko došao odmah javljanja i lov.

Sjećam se Velež-Zvezda jedne godine nekoliko Delija sa šalovima počeše pjevati na Rondou, a mi se taman počeli skupljati prije tekme. Malo ono sa odstojanja da mogu pobjeći, pjesmu pjevaju i počeše skakati. Izmamiše nam osmjehe na lice, vidimo ne kontaju kuda mogu pobjeći, razdvojismo se isto kao kad lavovi gonjaju one jadne srne na Discovery channel-u i za njima. Navukli ih u bašče kod Doma mladih nalomili i sve im uzeli sto su imali na sebi. Nogom u guzicu i mrs kuci!