Te 2005. godine smo išli na foru treća sreća i stvarno je upalilo. Te godine smo se iskoprcali iz blata zvanog Prva Liga FBiH, ali evo opet smo u njemu, je… ga, nadam se još samo jednu godinu. Helem neise, u 8. kolu te 2005. smo gostovali u Gabeli, u izobilju sela i kasaba federalne lige, baš ta Gabela mi je bila nako mrska, jer nije bilo tribine, a nas bi tu vazda bilo puno. Pa bi nas samo mali dio imao privilegiju da gleda Rođene na terenu, tj. oni koji bi se prvi dočepali ograde, a ostali bi čekali milost da im neko od raje ustupi svoje mjesto ili bi samo forcali i zaj.. se. To jesenje jutro je mirisalo na ljeto, Mostarom je vladala euforija, gazili smo sve redom, starim gradom se orila pjesma “hoćemo 8 od 8”. Pred “Fjakom” puno, pred Tinom gori, a Tabhana “nemaš gdje sjest”. Jedini problem tog dana je bio kome ćeš se od starije raje “uvaliti” u auto. Ispred Ruže se hvatalo to jedno prazno mjesto. Kad smo se svi potrpali nekako, krenuli smo u koloni, koloni kojoj nije bilo kraja. Krenuli smo ka gostovanju gdje smo već 2 puta bili, jednom nas naš Tino zavio u crno, drugi put smo mislim “isčupali” bod, a sad smo išli po pobjedu, osmu u sezoni!
Dole nas je docekao uobičajeni folklor, nacionalizam, ustašluk, čoban na megafonu, “tomson”, defile transparenata od BBB, Torcide i naših kona koje su tih godina bile u nastajanju. Nekako nam je godra bilo vidjeti taj folklor, jer smo znali da nas sve ista ljubav spaja, a da njih sve ista mržnja spaja.
Tekma je počela i sve je bilo na pjesmi do poluvremena, dok našu dvojicu koja su otišla po pivu, nisu napali noževima, a još smo gubili sa 1:0, uslijedila je naša ekspresna reakcija. Brnjaš sa megafonom je urlao “policija urgiraj, pobiše nas po selu”.
Sve se nekako smirilo kada su Rođeni opet istrčali na teren, na kojem su napravili preokret i nas bacili u delirijum, a njih u očaj. Krećemo nazad i tu nas opet ujedinjeni seljoberi napadaju, ovaj put kamenicama. Brzo se organizujemo, ostavljamo samo vozače u autima, a svi ostali pored auta kako bi branili i nas i auta. Svaki njihov pokušaj bio on iz kukuruza, iza kuće, sa njive, je razbijen i dotučen.
Al vrhunac je bio kad je neki stariji ujkan uzvalio pušku ili kalaš, srećom nakon brze intervencije njegove žene pa onda tek policije, spriječena je velika tragedija. Brnjaši nam postavljaju barikade, auta na sred ulice. Jedno od tih auta će sutra u Slobodnoj Dalmaciji završiti na “prići” da je neka jadna bakica iz Metkovića došla kod rodbine s tim autom, a da su joj ga huligani prevrnuli. Joj koliko smo se samo smijali lažima “tiska” iz susjedne RH. Helem mi se probišmo do magistrale i kontajući da smo s brnjašima završili i krećemo ka Mostaru, ali opet nije bilo gotovo. Ovaj put nas dočekuje brnjaš ispred svoga objekta uz magistralu i gađa nas kamenicama. Dan danas se pitam šta je mislio postići gađanjem kolone od stotine auta. Naravno “tisak” to nije naveo, već je opet šagoljski napisao da smo mi “muhajem” stali i napali tog brnjaša, jer je eto on nekad bio neki k… u Gabeli. Ne bi da je Manchester, a ne ta selendra. Na kraju došli smo u svoj Mostar sa nova tri boda, prepravili pjesmu sa “hoćemo 8 od 8” na “8 od 8, je..te 8 od 8”. Odjekivala je Mostarom do sitnih sati…