Fudbal se igra zbog navijača, zbog navijanja, pročitati ćete izjave velikih proslavljenih igrača, ikona fubdbala.

Mnogo puta do sada, zapitani smo kuda ide fudbalsko nadmetanje u Bosni i Hercegovini ?
Svjedoci smo nastankom i nestankom u fudbalsku historiju, mnogih sportskih, prvenstveno fudbalskih klubova, među kojima su i osvajači PLBiH, osvajači kupa BiH itd… Također svjedočimo i sezonskim promjenama imena pojednih klubova, zašto – ostaje nejasno.

Gledati prazne tribine na Bosansko-Hercegovačkim stadionima, je postala svakodnevnica.

Međutim gdje prestaje logika, tu počinju propisi F/NSBiH.
Imamo propise da 1 stadion mora zadovoljavati određene uslove, pa tako i određeni broj stolica za navijače, propise o reflektorima kao i ostalim pratećim infrastrukturama na stadionima.
Zašto postavljati uslove o stolicama, kada je na tim stadionima posjeta gledalaca ravna nuli (0)?

Svjedočimo bezbroj puta zabrani dolaska gostujućim navijačima iz sigurnosnih, ovih ili onih razloga od strane domaćinske ekipe.
Međutim postoje i one “zabrane” koje izlaze iz okvira (opravdano).

Zadnja odluka UO FK OLIMPIK/OLIMPIC ( jer nije sigurno kako se na dan pisanja ovog text-a zove navedeni klub ) da pusti u prodaju svega 150 karata za navijače FK Velež ( zakonski propisano toliko i pripada FK Velež ) a da sve ostale ulaznice nisu puštene u prodaju?!

Da li je stadion koji u prosjeku ima 0 gledalaca, već rasprodan?!

Da li je u cilju BiH fudbala imati derbije 2 kluba na kojima će posjete biti 0 gledatelja ?!

Nepisano pravilo ” fudbal se igra zbog navijača” izgleda da nije ni važno u ovom slučaju, ovdje se nažalost fudbal “IGRA” zarad nekih drugih interesa i zarad neke druge “PUBLIKE”.

Naveli smo samo dva primjera kako izgledaju tribine u Mostaru, Bihaću i Sarajevu, odnosno kako izgleda kad (ne) igra klub sa najdužom tradicijom organizovanog navijanja u Bosni i Hercegovini.

Namjerno nismo htjeli prikazivati tribine s nekih drugih stadiona gdje su posjete znatno manje.

Stadion Rođeni, FK Velež – NK Jedinstvo

 

Stadion Pod borićima, NK Jedinstvo – FK Velež

 

Stadion Pod borićima, NK Jedinstvo – NK Bosna Visoko

 

Stadion Rođeni, FK Velež – FK Olimpik/Olimpic

 

Stadion Otoka, FK Olimpik/Olimpic – FK Velež

 

Stadion Otoka, FK Olimpik/Olimpic – NK Slaven Živinice

 

 

U CRVENO OBOJENO

 

Gledam jutro što se budi, boje crvene
Niz sokake sunce žuri, boje crvene.
Ko jedan idu ljudi, izlaze na ulice
U grlima jedna pjesma,
crvene im zastave
Grle se i pozdravljaju, dijele osmijehe
Crveno im srce tuče, svi do pobjede
I Neretva sad se čudi,
crvene joj obale
Zar tako vole ljudi,
vole svoje Rođene
S autima kruže gradom, boje crvene
I zrak je danas crven, sve ga udiše
Jer Mostar se crveni,
ljubavlju je obojen
Jer Mostar je u meni,
Veležom je ispunjen
Crvena je rijeka ljudi, ide uzvodno
I crveni kamen gura, gura uzbrdo
Ja danas idem gledat,
gledat moje Rođene
Jer danas igra Velež,
igra i pobjeđuje
Sad Mostar opet gori, gori crveno
Na noge sve se diglo, pjeva veselo
Ja danas idem gledat,
gledat moje Rođene
Jer danas igra Velež,
s nama sve pobjeđuje.

Željko Grubišić

Piše: Elvedin Nezirović

 

Da je Bog ljudima obećao pravdu na Onom svijetu kakvu na ovom, recimo, dijeli Komisija za suđenje i sudije 1. lige Federacije BiH – i u njoj, kao cijenjeni i mnogo poštovani član, Njegov vjerni i pokorni sluga, Hajrudin ef. Gobeljić, inače imam džemata Ostrožac, kod Cazina – bio bi unaprijed osuđen na vlastiti besmisao, a samim tim i na nestanak. Ono što bi, dakle, Boga, kao pojam pravednosti, trajno izbrisalo iz kolektivne ljudske svijesti, našeg se poštenog imama iz Ostrošca kod Cazina, kao ni njegove kafanske jarane iz pomenute komisije – Vladimira Dominkovića i Antu Bilješka, inače sve same pravednike – baš i ne dotiče mnogo, jer se – ako je suditi po onome što već godinama curi u javnost – njihova svijest o pravdi zasniva, prije svega, na ljubavi prema ličnom interesu, odnosno – da ne izlazimo iz metafizičkog konteksta – na uvjerenju da je čovjeku dopušteno ono što Bogu nije: da bude nepravedan i gramziv.

Ali da se vratimo na ono što prethodi ovome tekstu, na ono što ga je potaklo: naime, glavni arbitar meča Goražde – Velež, čovjek čije mi se ime gadi i izgovoriti, anonimus koji se u sudijske teftere i dokumente potpisuje kao Kenan Bajraktarević, prema nalazu navedene trojke (plus Nedim Selimotić, koji je bio protiv) dobio je prolaznu ocjenu, unatoč tome što se čitav fudbalski svijet, od Stavangera do Buenos Airesa, od Los Angelesa do Sidneya, još ibreti njegovom rijetko viđenom talentu za subjektivno i pristrasno suđenje. Navedeni zaključci, što ih je u jednoj sarajevskoj kafani, u nekoliko tačaka, sastavila ova sudijska hajdučija, ne samo da nemaju uporište u video argumentaciji s pomenute utakmice, nego svoju istinitost crpe iz očite laži, koja tek u prevodu na jezik moći, postaje istina. Drugim riječima: nije istina ono što oči vide, nego je istina ono što nadležni organi kažu.

Sasvim je izlišno, dakle, opovrgavati nalaze Komisije za suđenje i sudije 1. lige Federacije BiH i dokazivati ono što je svakome jasno, ali je sasvim na mjestu upitati se zašto njeni članovi lažu, iako su svjesni da svako ko je pogledao snimak utakmice u Goraždu zna da oni lažu? Je li, zaista, kako je to svojevremeno utvrdila Hanna Arendt, u samoj prirodi istine da bude nemoćna, a u suštini moći da bude dvolična i licemjerna? U Veležovom slučaju, odgovor može biti samo jedan: nije primarna namjera komisije da prikrije istinu, niti je to, ustvari, moguće, nego je njena osnovna namjera – pokazati moć.

Rasplićući klupko čitave priče, može se, bez većih umnih napora, doći do konkretnog zaključka o tome ko stoji iza čitave ove sudijske hajke protiv Veleža, no nećemo se do kraja ovoga teksta baviti time, već jednim zanimljivim paradoksom, koji me je, lično, najviše pogodio: kako je moguće da jedna službena vjerska osoba, jedan imam, bude dio ove prljave igre, koja će, kako sada stvari stoje, svoj epilog dobiti pred istražnim organima SIPA-e. Na kakvim se to sve instalacijama u glavi ostrožačkog efendije desio spoj pa su mu marifetluci u Komisiji za suđenje postali hobi koji upražnjava izvan imamske službe? Ili je možda moje pitanje u samoj svojoj pretpostavci pogrešno: zašto bi ljudi od vjere bili imuni na bolesti koje napadaju nas, obične smrtnike? I zašto bi ikome bila čudna ljudska pohlepa?

Ne znam o čemu će danas, na hutbi, u džamiji, u Ostrošcu kod Cazina, svojim džematlijama vaziti Hajrudin efendija, niti je to možda toliko bitno za cijelu ovu priču, ali ako je u njemu preostala makar mrva iskrenog vjerničkog morala, već sutra će njegove ostavke biti na stolu bihaćkog muftije, odnosno šefa nadležnog tijela u Fudbalskom savezu Federacije BiH. Jer jedino tako može održati živom nadu svakog poštenog čovjeka u ovoj zemlji, bio on vjernik ili nevjernik, da postoji nešto što je iznad svih naših ovozemaljskih interesa, nešto što, jednostavno, nije na prodaju, a što bi, po definiciji svoga imamskoga posla, trebalo biti njegova temeljna misija.

Ako, pak, u svom malenom, pamučnom mozgu, Hajrudin efendija Gobeljić ne može da dokuči šta bi to moglo biti, predlažem mu da dođe u Mostar, u FK Velež, kod Šemsudina Hasića – on, doduše, nije efendija, niti je, koliko znam, baš neki veliki vjernik, ali sam siguran da će mu to znati natenane objasniti.

Jer ne kaže li Uzvišeni Bog da za iskrene pokajnike nikada nije kasno?

 

Ne prestaje podrška fudbalerima Veleža kao i cijelom kolektivu FK Velež, nakon subotnjeg režiranog meča i velike nepravde učinjene u Goraždu. Na današnjem treningu Rođenih pojavilo se nekoliko stotina navijača koji su gromoglasnim navijanjem i aplauzima pozdravili igrače te dali do znanja svima u klubu da su uz njih. Da su svi na zajedničkom zadatku pokazao je i kapiten FK Velež Denis Zvonić koji se ispred ekipe obratio navijačima uz obečanje da borbenosti i želje neće nedostajati u utakmicama koje su ispred nas. Cilj ostaje Premijer liga a prema njemu od danas Rođeni kreću još jačim intenzitetom.
MUSVDG!!!

Nakon što se u javnosti pojavio snimak ankete vezane za gradski derbi između FK Željezničar i FK Sarajevo, nismo ostali ravnodušni na izjavu jednog od upitanika.

Kada ste mostarac i kada kažete da ste Veležovac onda tu nema ništa čudno, međutim ako vam je adresa stanovanja van Mostara a navijate za Velež, onda je to posebna priča, to već izaziva velike simpatije.
Inspirisani izjavom nepoznatog (za sada) vjernog navijača Rođenih iz Sarajeva, odlučili smo da se javnosti obratimo za pomoć u pronalasku istog.

Želja nam je prije svega pronaći osobu sa snimka te ga ugostiti na jednoj od domaćih utakmica FK Velež.
Molimo sve vas da podijelite ovu objavu i eventualno one koji poznaju gospodina sa snimka da nas kontaktiraju, kao i sve medije da ovu poruke objave preko svojih portala kako bi što prije pronašli našeg dedu.

Poštovani članovi UG MR, FK Velež i svi navijači i simpatizeri FK Velež u gradu Mostaru, Bosni i Hercegovini i Svijetu ovim putem Vas želimo obavjestiti da su na sjednici Upravnog odbora UG Mostarski Rođeni održanoj dana 4.7.2018. godine doneseni sljedeći zaključci:

1. Saldo akcije „WC prema FIFA i UEFA standardima na stadionu Rođeni“ trenutno iznosi 22.417,35 KM. Nakon što smo utvrdili trenutno stanje prikupljenih sredstava odlučili smo da možemo krenuti sa radovima na izgradnji ovog projekta, te smo u četvrtak (5.7.2018) posjetili stadion . U razgovoru sa gospodinom Hasićem odlučili smo pričekati čovjeka zaduženog za ovakve projekte u N/F S BiH koji bi u narednom periodu trebao posjetiti naš stadion i dati nam tačne smjernice u izgradnji. Ovim putem Vas sve pozivamo da se u ovu akciju uključite, kako bi Veležovi navijači još jednom dokazali da su bez obzira na trenutnu poziciju kluba i njegove rezultate broj jedan u BiH. Želimo prvenstveno da „sebi“ obezbjedimo ljudske uslove za gledanje utakmice, nakon čega ćemo sigurno krenuti u dalje projekte kako na izgradnji infrastrukture, razvoja kluba tako i omladinske škole.

2. Želimo obavjestiti sve trenutne članove da će se sve njihove uplate: Članarine, donacije i sve ostalo u narednom periodu knjižiti kao donacije. Članom udruženja od dana obavještenja koje će biti objavljeno u narednih nekoliko dana može postati svako ko postane članom FK Velež, odmah direktno u prostorijama kluba. Upis u članstvo će biti besplatan a visina donacije ili pomoći u nekim drugim materijalnim sredstvima će biti dobrovoljna. Na ovaj način želimo omasovljavati naše članstvo i Veležove navijače upoznati sa našim radom, što ćemo također učiniti u narednom periodu.

Upravni odbor se zahvaljuje svima koji su do sada učestvovali i učestvuju u našim akcijama. Nama je svaki doprinos važan i mi ga cijenimo, Ovim putem Vas sve pozivamo da nam se pridružite i da pokažemo da su navijači jedan od Veležovih najjačih aduta.

Bilo kuda Velež svuda !

Upravni odbor UG Mostarski Rođeni

Danas su naše prostorije posjetili igrači FK Velež Amar Alikadić, Seid Behram i Hamza Mešanović. Naši Rođeni su današnjim danom postali članovi UG Mostarski Rođeni i učinili nam veliku radost. Iskoristili smo njihovu posjetu i postavili momcima neka pitanja. Pitanja i odgovori u nastavku :

 

Datum i mjesto rođenja?

Seid : 12.7.1998, Mostar.

Hamza : 31.12.1997, Mostar. 

Amar : 15.6.1998, Mostar.

 

Osječaj prema klubu?

Seid : Znate kako kažu ” Volim te mama al’ ne kao Velež”.

Hamza : Samo ću reći  “Mostar u srcu, Velež do groba”.

Amar : Velež je moja jedina prava ljubav.

 

Ciljevi u karijeri?

Seid : Trenutno razmišljam samo o povratku FK Velež u Premijer Ligu BiH i nakon povratka tituli prvaka.

Hamza : Trenutni ciljevi su vezani za FK Velež i povratak u Premijer Ligu BiH, želja mi je nositi kapitensku traku FK Velež. Najveća želja u karijeri mi je zaigrati za AC Milan.

Amar : Prvi cilj je povratak Veleža u Premijer Ligu BiH. Idem korak po korak pa ćemo vidjeti šta će biti.

 

Poruka navijačima?

Seid : Hvala Vam što nas pratite svaku utakmicu. Sve što radimo na terenu, radimo zbog Vas, ljudi koji istinski vole naš klub.

Hamza : Hvala Vam što ste uvijek uz nas, što nas bodrite gdje god da igramo i da ako Bog da proslavimo sljedeće sezone zajedno slavimo ulazak u Premijer Ligu BiH !

Amar : Veliko hvala navijačima što nas bodre na svakoj utakmici, sve pohvale idu njima i nadam se da ćemo naredne sezone zajedno slaviti povratak u Premijer Ligu BiH.

 

Ovim putem se našim momcima, našoj RAji, našim Rođenim zahvaljujemo na posjeti, na učlanjenju i na zalaganju za voljeni klub. Ovim putem pozivamo i ostale igrače, navijače, simpatizere i sve ostale da nas posjete i da se učlane u naše udruženje. Zajedno smo sigurno jači !

Momcima želimo sve najbolje u nastavku karijere i u životu. Da Vam se ispune sve želje vezane za voljeni klub i da Vas jednog dana gledamo u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine i nekog od evropskih fudbalskih velikana.

Mostar u srcu, Velež do groba !

 

Sezona u 1. Ligi F BiH još nije završena i Velež je jučerašnjom pobjedom povećao šanse Olimpika (ili Olimpica kako li se već zovu) za ulazak u viši rang, ali mi ćemo u nastavku teksta o drugoj strani ove pobjede, onoj šampionskoj, da dobro ste pročitali, ŠAMPIONSKOJ.

Prije dvije godine u ovo vrijeme Velež se nalazio na samom dnu Premijer Lige BiH i s katancem na vratima koji samo niko nije zatvorio, ili tačnije, navijači nisu dozvolili da ga iko zatvori. Stigao nas je tada kao i mnogo puta prije toga nesistematski rad kluba, užasna kadrovska rješenja, nagomilani dugovi, a infrastrukturno se nismo niti milimetra pomakli od trenutka kada je izgrađena tzv. „VIP“ tribina, da ne pričamo o tome da nam omladinci nisu imali osnovne ljudske uslove za rad, teren je bio misaona imenica. Nažalost (ili ćemo možda sutra govoriti „na svu sreću“) smo bili osuđeni na ispadanje odmah poslije domaće utakmice protiv Travnika u jesenjem dijelu navedene sezone.

“Što te ne ubije, ojača te.” Kažu da je to tačna poslovica. U našem slučaju to je sigurno tako, jer smo ubijani 25 godina, ali smo iz svake te borbe kao klub i navijači izlazili jači, i sigurno da bi bilo interesantno malo gledati Željezničar, Sarajevo ili Zrinjski u našoj poziciji, interesantno bi bilo gledati koliko bi navedeni klubovi privlačili gledalaca da se nađu u poziciji u kakvoj je godinama naš klub.

Danas, u maju 2018. godine gradimo od igrališta stare “Predionice” koje nam je igrom slučaja kao „izbjeglici“ pripalo jedan od najuslovnijih stadiona u BiH. Postavljanje krova, stolica i reflektora je samo pitanje trenutka, čeka se rješenje struke po pitanju stabilnosti krova (da nam se nebi desila situacija kao što se desila nedavno u Gabeli). Navijači organizuju akciju prikupljanja sredstava za izgradnju toaleta, kako bi svaka osoba prisutna na nekoj od domaćih utakmicama mogla dobiti osnovne ljudske uslove za gledanje utakmice. Klub je vratio veliki dio dugovanja i sigurno je jedan od najmanje zaduženih klubova ako ne i najmanje zadužen klub u Bosni i Hercegovini. U zapisnik prvenstvenih utakmica ulazi 18 igrača, kod nas ih u prosjeku bude 11 ispod 21 godine od toga ih je 7 ili 8 proizvod naše škole, koja je godinama funkcionisala u katastrofalnim uslovima. Da li nam je to trenutno dovoljno? Nama koji razmišljamo o tome da naš klub živi beskrajno na svojim nogama a ne na političkim, kriminalnim ili ukratko rečeno pogrešnim, do danas postignuto je dovoljno. Naravno glavni imperativ koji postavljamo pred svakoga od igrača, trenera, uprave pa do navijača je povratak u Premijer Ligu naredne sezone, povratak nakon kojeg ćemo se uključiti u borbu za vrh, za titulu i evropska takmičenja.

I sada postavljamo sebi ali i svima vama jedno pitanje: Za koga se igra fudbal u Bosni i Hercegovini? Za GOŠK iz Gabele koji se vratio u Premijer Ligu prošle sezone i u zadnjem kolu kada su preuzimali trofej na utakmici protiv našeg kluba je bilo prisutno svega nekih 50 ljudi, dakle mi smo kao gostujući navijači bili brojniji u odnosu na domaćina. Za Slogu Simin Han ili Olimpik (Olimpic), klubove bez navijača (mada je ruku na srce na stadionu u Tuzlanskom predgrađu bilo više ljudi nego što je bilo ko od nas očekivao ali to je uvijek tako kada Velež dolazi). Za sudije čiji se rad može hladno okarakterisati kao teški kriminal? Za federalni savez koji se vodi iz jednog malog mjesta u Krajini? Za državni savez čiji su jedini interes Željezničar i Zrinjski? Za Čelik, klub s tradicijom, jedini u svom gradu, kojem je država napravila teren sa grijanjem a oni ga nisu u stanju održavati i nisu u stanju obezbjediti normalne uslove za odigravanje juniorske utakmice? Velež da je ikada imao dug približno visok kao Čelik i Sloboda, bio bi ugašen po hitnom postupku. Privatizovano Sarajevo bez publike? Sve je to divno, ali samo je jedan klub preživio zahvaljujuči ljudima koji ga bezinteresno vole, preživio je ono što bi većinu navedenih sahranilo.

Ko će napredovati u viši rang Sloga ili Olimpic? Sasvim je svejedno, tribine će biti prazne. Fudbal će se nastaviti igrati za savez i sudije a navijača će biti sve manje na tribinama.

Stižu nam Vitez i Čelik. Čelik zreo za najniži rang već dugo godina po visini dugovanja, sigurno da će nam dobro doći kao jedini istinski derbi u ovoj ligi. Vitezu smo dužni jedan teži poraz zbog posljednjeg susreta prilikom našeg ispadanja iz Premijer Lige.

Rekao bih na kraju „Against modern football“, ali kako upotrijebiti riječ moderno kada je fudbal u Bosni i Hercegovini sve samo nije moderan. Velež je šampion.

 

Autor teksta kao član udruženja iznosi svoje viđenje prethodnog perioda kao i situacije u domaćem fudbalu, ovaj tekst nije službeno saopštenje udruženja.

Sjećaš li se ti svoje prve utakmice Pod Bijelim Brijegom? Ja jesam, kao da je jučer bilo. Utakmica protiv Napretka iz Kruševca. Jel’ bilo 3:0 ili 4:0 ne sjećam se, ali čega se najviše sjećam je da smo nas možda 10-tak djece stajali na centralnoj tribini, tačno ispod loža na onoj ogradi gdje se penješ na tribinu. Taj dan smo navijali kao ludi. Nismo znali navijačke pjesme, ali smo se derali VELEŽ, VELEŽ!!!

Ali najljepši trenutak se desio na poluvremenu. Atletskom stazom iz pravca uprave kluba ide čovjek koji nosi naramak zastava na koplju i privjeske. Podijelio nam ih je za odličnu podršku sa tribina.

Dan danas taj privjesak visi na mojim ključevima i dan danas taj klub je moja prva ljubav.

Mostar u srcu, Velež do groba!

Kada smo se na jesen 2015. godine okupili samo s jednim ciljem, spasiti FK Velež od nestanka, rijetko ko od nas je tada vjerovao da ćemo danas, za vrlo kratak period (nešto više od dvije godine), vratiti preko 300 000 KM duga iz prethodnog perioda, imati izgrađen pomoćni teren, stadion u izgradnji, stabilnu omladinsku školu i prvi tim. Jednostavno to je za nas izgledalo kao nemoguća misija.
Znali smo da smo mi ključ odbrane kluba, ali smo isto tako bili svjesni činjenice da je Mostar posljednjih godina postao jako pasivna sredina, pogotovo kada je Velež u pitanju, jer su ljudi siti lažnih i ne ispunjenih obećanja. Znali smo da ne smijemo podleći starom receptu i fudbalskim žargonom rečeno „gurnuti loptu u for“ sitnim privatnim i političkim interesima izazivanjem lažne euforije. Siti smo također nostalgične priče kako je bilo nekada i kako više nikada neće biti. Iz svih navedenih razloga željeli smo postaviti smjernice, na temelju onih na kojima je naš klub funkcionisao prije rata, s tendencijom da u budućnosti naš Velež preraste onaj prijeratni, što će biti vrlo težak zadatak, ali ništa nije nemoguće pogotovo u rezultatskom smislu. Sve je moguće kada se s ljubavlju radi i trudi, a to je naš osnov od samog početka. Disciplinovan rad, red i vjera u bolje sutra. Ne želimo namještene titule koje će istraživati EUROPOL, želimo našu djecu odgajati u sportskom duhu u kojem su odgojene najveće i najuspješnije ličnosti BH fudbala koje uglavnom dolaze iz redova našeg kluba. Koliko je naša želja jaka dokazuju činjenice da nas kroz period našeg postojanja nisu uspjele na našem putu zaustaviti razne turbulencije kroz koje smo uz naš klub prošli, niti u jednom trenutku.
Mi ne živimo u iluziji da će nastavak naše borbe za zdrav klub biti lagan, ali smo također svjesni činjenice koliko snage leži u nama samima.
Od naše prve prepreke koja se zove povratak u Premijer Ligu BiH nas dijeli dostižnih sedam bodova. Našim rivalima kao i Nogometnom savezu i sudijskoj organizaciji želimo sportski poručiti „neka pobjedi najbolji“. Želimo poručiti da se STARI JUNAK digao iz pepela kao sto puta do sada.
Ovim putem pozivamo sve navijače FK Velež da u što većem broju u proljetnom dijelu prisustvuju domaćim i gostujućim utakmicama FK Velež. Posebno sve pozivamo u Sarajevo gdje nas u prvom kolu proljetnog dijela očekuje važna utakmica sa direktnim konkurentom.

Sportski pozdrav iz Mostara.
SVI NA OTOKU !