Sezona u 1. Ligi F BiH još nije završena i Velež je jučerašnjom pobjedom povećao šanse Olimpika (ili Olimpica kako li se već zovu) za ulazak u viši rang, ali mi ćemo u nastavku teksta o drugoj strani ove pobjede, onoj šampionskoj, da dobro ste pročitali, ŠAMPIONSKOJ.

Prije dvije godine u ovo vrijeme Velež se nalazio na samom dnu Premijer Lige BiH i s katancem na vratima koji samo niko nije zatvorio, ili tačnije, navijači nisu dozvolili da ga iko zatvori. Stigao nas je tada kao i mnogo puta prije toga nesistematski rad kluba, užasna kadrovska rješenja, nagomilani dugovi, a infrastrukturno se nismo niti milimetra pomakli od trenutka kada je izgrađena tzv. „VIP“ tribina, da ne pričamo o tome da nam omladinci nisu imali osnovne ljudske uslove za rad, teren je bio misaona imenica. Nažalost (ili ćemo možda sutra govoriti „na svu sreću“) smo bili osuđeni na ispadanje odmah poslije domaće utakmice protiv Travnika u jesenjem dijelu navedene sezone.

“Što te ne ubije, ojača te.” Kažu da je to tačna poslovica. U našem slučaju to je sigurno tako, jer smo ubijani 25 godina, ali smo iz svake te borbe kao klub i navijači izlazili jači, i sigurno da bi bilo interesantno malo gledati Željezničar, Sarajevo ili Zrinjski u našoj poziciji, interesantno bi bilo gledati koliko bi navedeni klubovi privlačili gledalaca da se nađu u poziciji u kakvoj je godinama naš klub.

Danas, u maju 2018. godine gradimo od igrališta stare “Predionice” koje nam je igrom slučaja kao „izbjeglici“ pripalo jedan od najuslovnijih stadiona u BiH. Postavljanje krova, stolica i reflektora je samo pitanje trenutka, čeka se rješenje struke po pitanju stabilnosti krova (da nam se nebi desila situacija kao što se desila nedavno u Gabeli). Navijači organizuju akciju prikupljanja sredstava za izgradnju toaleta, kako bi svaka osoba prisutna na nekoj od domaćih utakmicama mogla dobiti osnovne ljudske uslove za gledanje utakmice. Klub je vratio veliki dio dugovanja i sigurno je jedan od najmanje zaduženih klubova ako ne i najmanje zadužen klub u Bosni i Hercegovini. U zapisnik prvenstvenih utakmica ulazi 18 igrača, kod nas ih u prosjeku bude 11 ispod 21 godine od toga ih je 7 ili 8 proizvod naše škole, koja je godinama funkcionisala u katastrofalnim uslovima. Da li nam je to trenutno dovoljno? Nama koji razmišljamo o tome da naš klub živi beskrajno na svojim nogama a ne na političkim, kriminalnim ili ukratko rečeno pogrešnim, do danas postignuto je dovoljno. Naravno glavni imperativ koji postavljamo pred svakoga od igrača, trenera, uprave pa do navijača je povratak u Premijer Ligu naredne sezone, povratak nakon kojeg ćemo se uključiti u borbu za vrh, za titulu i evropska takmičenja.

I sada postavljamo sebi ali i svima vama jedno pitanje: Za koga se igra fudbal u Bosni i Hercegovini? Za GOŠK iz Gabele koji se vratio u Premijer Ligu prošle sezone i u zadnjem kolu kada su preuzimali trofej na utakmici protiv našeg kluba je bilo prisutno svega nekih 50 ljudi, dakle mi smo kao gostujući navijači bili brojniji u odnosu na domaćina. Za Slogu Simin Han ili Olimpik (Olimpic), klubove bez navijača (mada je ruku na srce na stadionu u Tuzlanskom predgrađu bilo više ljudi nego što je bilo ko od nas očekivao ali to je uvijek tako kada Velež dolazi). Za sudije čiji se rad može hladno okarakterisati kao teški kriminal? Za federalni savez koji se vodi iz jednog malog mjesta u Krajini? Za državni savez čiji su jedini interes Željezničar i Zrinjski? Za Čelik, klub s tradicijom, jedini u svom gradu, kojem je država napravila teren sa grijanjem a oni ga nisu u stanju održavati i nisu u stanju obezbjediti normalne uslove za odigravanje juniorske utakmice? Velež da je ikada imao dug približno visok kao Čelik i Sloboda, bio bi ugašen po hitnom postupku. Privatizovano Sarajevo bez publike? Sve je to divno, ali samo je jedan klub preživio zahvaljujuči ljudima koji ga bezinteresno vole, preživio je ono što bi većinu navedenih sahranilo.

Ko će napredovati u viši rang Sloga ili Olimpic? Sasvim je svejedno, tribine će biti prazne. Fudbal će se nastaviti igrati za savez i sudije a navijača će biti sve manje na tribinama.

Stižu nam Vitez i Čelik. Čelik zreo za najniži rang već dugo godina po visini dugovanja, sigurno da će nam dobro doći kao jedini istinski derbi u ovoj ligi. Vitezu smo dužni jedan teži poraz zbog posljednjeg susreta prilikom našeg ispadanja iz Premijer Lige.

Rekao bih na kraju „Against modern football“, ali kako upotrijebiti riječ moderno kada je fudbal u Bosni i Hercegovini sve samo nije moderan. Velež je šampion.

 

Autor teksta kao član udruženja iznosi svoje viđenje prethodnog perioda kao i situacije u domaćem fudbalu, ovaj tekst nije službeno saopštenje udruženja.