Sjećaš li se ti svoje prve utakmice Pod Bijelim Brijegom? Ja jesam, kao da je jučer bilo. Utakmica protiv Napretka iz Kruševca. Jel’ bilo 3:0 ili 4:0 ne sjećam se, ali čega se najviše sjećam je da smo nas možda 10-tak djece stajali na centralnoj tribini, tačno ispod loža na onoj ogradi gdje se penješ na tribinu. Taj dan smo navijali kao ludi. Nismo znali navijačke pjesme, ali smo se derali VELEŽ, VELEŽ!!!

Ali najljepši trenutak se desio na poluvremenu. Atletskom stazom iz pravca uprave kluba ide čovjek koji nosi naramak zastava na koplju i privjeske. Podijelio nam ih je za odličnu podršku sa tribina.

Dan danas taj privjesak visi na mojim ključevima i dan danas taj klub je moja prva ljubav.

Mostar u srcu, Velež do groba!