Uređuje i piše: Zlatko Serdarević, novinar i publicista (zlatko.serdarevic@gmail.com)                  

(UG Mostarski Rođeni ekskluzivno prvi donosi ove podatke koji do sada nisu nigdje objavljivani i plod su dugogodišnjeg istraživanja autora u arhivima Beograda, Zagreba, Mostara i Sarajeva.)

Nakon što je postao prvak Hercegovine, prvu kvalifikacionu utakmicu za prvenstvo Sarajevskog nogometnog podsaveza Velež je odigrao 8.maja 1938. godine. Na stadionu JSK sastali su se prvak Bosne, Željezara iz Zenice i FK Velež. Izvještaji pokazuju da se na stadionu (sve do posljednjeg rata ovaj stadion se nazivao Staro Veležovo igralište, op. aut.) okupio veliki broj gledalaca jer je u pitanju bio dalji plasman Veleža za najviši rang takmičenja. Fudbaleri oba tima dali su maksimum od sebe tako da je „dominirala oštrina i brzina“. Izvještač je zapisao kako su gosti igrali visokim loptama ne praveći kominacije i pasove tako da gledaoci nisu imali prilike gledati lijep fudbal. Kao glavnu karakteristiku njihove igre istakao je oštrinu i fizičku spremnost. Navalni igrač Rade Šuman, koji se i ovog puta pokazao kao dobar dribler, najviše je pokazao. Kod Rođenih  još su se istakla oba beka i Terzić, na mjestu centarhalfa. Golove za Velež postigli su Rade Šuman dva i Hilmija Trebović jedan. Velež je, u nesretnim okolnostima, primio autogol od strane Milana Barbareza i utakmica je završena rezultatom 3:1 za Velež tako da se u revanš susretu u Zenici mogao očekivati pozitivan rezultat.

Finalna utakmica za prvenstvo Bosne i Hercegovine zakazana je za narednu nedelju (15.05.1938.) u Zenici. Zanimljivo je da su karte u Zenici pored blagajne na stadionu distribuirali vlasnici trgovačke, krojačke i brijačke radnje. Vladalo je nezapamčeno interesovanje jer je u pitanju bila odluka o prvaku provincije Sarajevskog nogometnog podsaveza.

U međuvremenu je javljeno da je  Aziz Kalajdžić, igrač koji u Veležu nije nastupao preko godinu dana, stekao pravo nastupa za Građanski iz Zenice. S druge strane za Velež je ugovor potpisao Hasan Ćerkić iz SK Tuzla.

Nije nam poznat rezultat utakmice u Zenici između Željezare i Veleža, ali nas drugi susret upućuje na zaključak da je Velež tu prepreku savladao. Već naredne nedelje (22.05.1939.) u Mostaru su se sastali domaći Velež i SAŠK (Sarajevski športski klub) u borbi za prvaka Sarajevskog nogometnog podsaveza. Nažalost, zbog napada publike na sudiju utakmica je prekinuta. U tridesetoj minuti SAŠK je poveo, da bi u 25. minuti drugog poluvremena golom Hilmije Trebovića Velež izjednačio. Kako je drugi vodeći gol za SAŠK postignut iz ofsajda, zbog nereda utakmica je prekinuta. U novinama se pojavio tekst s naslovom „U Mostaru bi trebalo zabraniti odigravanje utakmica“, bez komentara na ispravnost sudijske odluke. Očito da je sarajevska štampa bila naklonjena sarajevskom klubu. Zakazan je sudijski sastanak na kome se raspravljalo šta dalje uraditi. Odlučeno je da se prekinuta utakmica nastavi u Sarajevu prije podne na stadionu Slavije kao neutralnom terenu, premda stoji činjenica da bilo koji stadion u Sarajevu ide na ruku domaćinima.

SAŠK je objavio poseban kominike povodom ovih događaja, a s druge strane novinari preko štampe poručuju „Mostarskim klubovima treba omogućiti da dođu do propisnog igrališta”. Vjerovatno se aludiralo na nepostojanje fizičkih prepreka za publiku. Velež je dao pristanak za nastavak utakmice na stadionu na Kovačićima prije revanš utakmice sa istim protivnikom. Odlučeno je da se utakmica zbog dugog putovanja igrača Veleža odigra u 16 sati. Izvještač zaključuje: „Veležovci će dati sve od sebe da u našem gradu pokažu ne samo svoje fudbalsko znanje nego i da im se ispuni toliko očekivani san, to jest da osvoje prvenstvo podsaveza i na taj način da se plasiraju u kvalifikaciono takmičenje za nacionalnu ligu. Najavljeno je da će Rođeni nastupiti u sastavu: Jaše Šantić, Safet Džinović, Milan Barbarez, Ilija Terzić, Aziz Aza Kalajdžić, Meha Trbonja, Fejić, Hilmija Trebović, Haldun Leo Hrvić, Muharem Ćemal i Kemal Arpadžić. Za najboljeg pojedinca u Veležu kotirao je Rade Šuman, tehničar i dobar dribler. Utakmicu je sudio mostarski sudija Oborina. Utakmica je završena rezultatom 2:0 za SAŠK čime je SAŠK postao prvak SNP-a. Podsjetimo da je SAŠK u sezoni 1937/38. osvojio dvije titule –  naslov prvaka Sarajeva i prvaka SNP-a. U sezoni 1938/39. odlučeno je da se poveća broj klubova u nacionalnoj ligi na dvanaest.

Lijep primjer saradnje mostarskih fudbalskih klubova očituje se i kroz sljedeći primjer. Za gostovanje JSK (Mostar) u Sarajevu ovaj klub je pojačan igračima Veleža i Zrinjskog. Ustvari po sastavu to je bila reprezentacija Mostara, a nedostajali su još samo i predstasvnici SK Vardar (Mostar).

U cilju propagiranja olimpijske ideje, odlukom Jugoslovenskog Olimpijskog Odbora, sa kojim se saglasilo i Ministarstvo za fizičko vaspitanje naroda, na dan 19.06.1938. u svim mjestima su se održala takmičenja u okviru Olimpijskog dana.

Iako je JSK, pojačan sa igračima Veleža i Zrinjskog, otputovao u Sarajevo,  ovakva kombinacija nije predstavljala prepreku za Slaviju (Sarajevo). Sarajlije su trijumfovale i konačan rezultat je glasio 7:1 za domaćine. Mostarci su nastupili u sastavu: Šantić (Velež), Simić (JSK), Šestić (JSK), Šarac (Zrinjski), Mandelbaum (JSK), Radulović (JSK), Lakišić (JSK), Ćurković (JSK), Šuman (Velež), Petrović (JSK), Galanos (JSK).

Za Velež su registrovani: Kemal Alajbegović, Smail Bubić, Mugdim Vukotić i Hasan Momić zvani Širle.