Vrt na stadionu pod Bijelim brijegom

 

Uređuje i piše: Zlatko Serdarević, novinar i publicist (zlatko.serdarevic@gmail.com)

Radovima na Gradskom stadionu pod Bijelim Brijegom rukovodio je Dušan Pudar i činili su se ogromni napori da se ispoštuje predviđeni rok za otvaranje. Pred taj svečani čin obavljani su završni radovi na atletskoj stazi, prilazima stadionu i na upravnoj zgradi u kojoj su se nalazile i svlačionice. Radovi se nisu prekidali do kasno u noć i konačno osvanuo je 7.09.1958. godine. Hroničari su zabilježili da su od 1947. godine, kada je započela akcija izgradnje stadiona, učešće uzele srednjoškolske brigade, mahalske brigade NOF-a (Narodnooslobodilačkog fronta), radnici iz preduzeća, omladinski i sindikalni aktivi… Svi su oni na dobrovoljnoj bazi vršili zemljane radove da bi kasnije profesionalne poslove vršile građevinske firme sa odgovrajućom mehanizacijom. Nastao je prekid i ponovo se nastavilo 1950. godine. Prelomni datum je 13. jul 1956. kada se intenzivno radi sve do svečanog otvaranja. Svakodnevno su se na radilištu mogli vidjeti Duka Pudar, ing. Vlado Smoljan (bivši gradonačelnik Mostara), Hamdija Džudža, Nasib Skikić, Jole Musa kao članovi tehničke ekipe. Stadion je prikladnim govorom otvorio Avdo Zvonić koji će u periodu 1967-1969. vršiti dužnost gradonačelnika Mostara.
Pred prvenstvenu utakmicu između Veleža i sarajevskog Željezničara održano je atletsko takmičenje nakon čega je odato priznanje firmama koje su pomogle izgradnju stadiona: Cvjećaru, Boksitnim rudnicima, Graditelju, Građepu, Majevici i Novogradnji iz Lištice. Pred oko 9000 gledalaca odigrana je utakmica u kojoj je trijumfovala ekipa Veleža savladavši ekipu Željezničara sa rezultatom 2:1. Sastav Rođenih: Zdravko Brkljačić, Anton Toni Bolfek, Mehmed Meho Handžić, Vlado Guk Slišković, Dane Prajo, Krunoslav Kruno Radiljević, Drago Odžak, Muhamed Hamić Mujić, Vlado Pinda Zelenika, Slavko Rodin, Bruno Repar.
Golove su postigli Zelenika i Mujić, a za ekipu Željezničara Žigante.
Kasnije je stadion proširivan u dva navrata, a posebna pažnja je poklanjana uređenju partera oko društvenih prostorija. U bašti je radio restoran tako da je za ljetnih dana ovdje bilo jako lijepo sjediti jer su okolo zasađene ruže i razne grmašice poput oleandera raznih boja, kaktusi, agave, magnolija, puzavica glicinija i džulbehar. Prostrana krošnja lipe na izlasku iz svlačionice pružala je debelu hladovinu. Cijeli kompleks je uokvirivala živa ograda besprijekorno njegovana i obrezivana. Neprekidnu brigu oko vrta vodio je neumorni Meho Mrkonjić. Po prostranom izuzetno kultivisanom parteru bogatom svakovrsnom florom šetale su se srne i paunovi, a iz golubarnika su letjeli bijeli golubovi. Takav ambijent je magično privlačio pažnju svih, posebno gostiju nenaviklih na takvu čaroliju u krugu fudbalskog stadiona. Po ocjeni novinarskih pera, gostujućih fudbalera, sudija, rukovodilaca klubova i brojnih visokih zvanica i delegacija, Gradski stadion u Mostaru proglašen je za najljepši u Jugoslaviji. Taj epitet, sve do posljednjeg rata, do kada ga je koristio Velež, nikad nije izgubio.