Uređuje i piše: Zlatko Serdarević, novinar i publicist (zlatko.serdarevic@gmail.com)

Prvo igralište Veleža nakon formiranja 1922. godine nalazilo se na području poviše Sjevernog logora. Ustvari to je bila jedna prostrana ledina bez bilo kakvih sadržaja koje podrazumijeva iole skromniji stadion toga vremena. Igrači su na treninge dolazili pješke ili biciklima, ali volja za nastupom u dresovima omiljenog kluba bila je dominantna. Po sjećanju igrača Hilmije Trebovića obično bi na jednom biciklu bila dvojica igrača. Jak sjeverni vjetar, kiša ili snijeg nisu mogli uticati da se odustane od dolaska na treninge. Velež je tokom takmičenja u gradskoj ligi, u kojoj su još nastupali Jugoslovenski sportski klub (JSK), HŠK Zrinjski i SK Vardar, koristili stadion JSK koji se nalazio podno Bakamovića glavice. Poslije Drugog svjetskog rata, sve do izgradnje stadiona pod Bijelim Brijegom, taj stadion isključivo koristi Velež tako da je nazvan Staro Veležovo igralište. Vremenom se ukazala potreba za izgradnjom savremenog stadiona koji bi mogao zadovoljiti sve uslove za takmičenja u Prvoj saveznoj ligi. Rođeni su 1952. godine postigli veliki uspjeh pošto su izborili plasman u Prvu ligu. Opština Mostar je odlučila da pod Bijelim Brijegom započne izgradnju savremenog stadiona sa glavnim i pomoćnim terenom, svlačionicom i prostorijama za administraciju.
Na izgradnji učestvuju ne samo građevinske firme nego i građani, posebno učenici kroz dobrovoljne radne akcije. Upravo je zbog masovnog učešća građana ovaj stadion stekao atribut gradskog stadiona. Radovi su počeli 1947. godine kada su pored nekoliko firmi, srednješkolske i mahalske brigade NOF-a, omladinski i sindikalni aktivi izvodili zemljane radove na dobrovoljnom principu. Poslovi su obustavljeni kada se ukazala potreba za mehanizacijom pošto je grad nije posjedovao. Radovi su nastavljeni 1950. godine. Stadion je projektovan za 15 000 gledalaca što je u to vrijeme predstavljalo veliki izazov. Tek u junu 1956. godine prikupljena su određena sredstva i krenulo se sa intenzivnijim radovima. Da bi se ubrzala realizacija radilo se i po noći. Hroničari su zabilježili podatak da su među najprisutnijim na radilištu bili Đuka Pudar, Vlado Smoljan, Hamdija Džudža, Nasib Skikić i Jole Musa kao tehničko jezgro izgradnje.
Tribine su mogle primiti 4600 posjetilaca dok je na stajanju obezbijeđen prostor za 10 000 navijača. Ne računajući vrijednost učešća građana i omladine radovi su koštali 80 miliona dinara. Kad se valorizuje rad građana ta cifra iznosi oko 140 miliona dinara.
U drugoj fazi predviđena je izgradnja pomoćnog trena za treninge u južnom pojasu, zatim teren za tenis i uređenje partera sa hortikulturom oko službenih prostorija. Stadion je svečano otvoren 7. septembra 1958. godine kada su snage odmjerili FK Velež i Željezničar iz Sarajeva. (nastavlja se)