Kapiteni i službena lica pred početak utakmice na Koševu

 

Uređuje i piše: Zlatko Serdarević, novinar i publicista (zlatko.serdarevic@gmail.com)                  

Iako se navedeni događaj desio ne tako davno,  preciznije prije 17 godina, on je ipak po mnogo čemu istorijski i zbog toga mu poklanjamo izuzetnu pažnju u našem vremeplovu. Nakon 62. godine, FK Velež i HŠK Zrinjski, pred 7000 posjetilaca, odigrali su 1.3.2000. prijateljsku utakmicu, istina ne u Mostaru nego u Sarajevu na stadionu Koševo. Razlog je potpuno jasan – uprava Zrinjskog nije dozvoljavala igranje na Gradskom stadionu pod Bijelim Brijegom. Susret je predstavljao uvertiru u početak Premijer lige i Lige HB. Zanimljivo je da se susret održao u organizaciji Dnevnog avaza i firme Lijanovići. Početni udarac je izveo Thomas Miller, ambasador USA u Bosni i Hercegovini. Ekipe su nastupile u ovim sastavima: Velež – Dizdarević, Kodro, Kajtaz, Zaimović, Kadrić, Greljo, M. Teletović, Ćemalović, Serdarević, Bebanić, Muratović. Još su igrali: Čampara, Ćehajić, Pajić, As. Škaljić i Ar. Škaljić. Trenersku funkciju vršio je Sedin Tanović. Boje HŠK Zrinjski su branili: Jurjev, Skoko, Vranješ, Kordić, Farac, Musa, Marjanović, D. Bogdan, Đepina, T. Bogdan,  Miloš, a još su nastupali: Krešić, Bubalo, Sušac, Puldžić, Raspudić, Lizde. Predvodio ih je trener Dalibor Cvitanović.

Igralo se po hladnom vremenu i teškom terenu pokrivenom snijegom. U Sarajevo je organizovano doputovao izuzetno veliki broj navijača Rođenih. Tribine su se crvenile od odjeće i rekvizita uvijek odanih i temperamentnih navijača. Sudijska četvorka u sastavu: Alija Lizde i Željko Drlje sa pomoćnicima Mirom Bevandom i Gordanom Batlakom (svi iz Mostara). Kuriozitet ovog susreta se ogledao u tome što je prvo plouvrijeme u ulozi glavnog sudije bio Alija Lizde a u drugom Željko Drlje. Na njihovim dresovima nije bilo nikavih oznaka, pa čak ni onih o sudijskim savezima kojim pripadaju. To je bio dobar znak pomirljivosti i želje da sve protekne u najboljem redu. Po ocjeni izvještača suđenje je ocjenjeno najvećom ocjenom. Utakmica je završena neriješenim rezultatom 2:2 (2:2) i to je bio odraz onog što se dešavalo na terenu. Zgoditke su postigli: Serdarević u 30 minuti, i M. Teletović u 34 min. za Velež, dok je dva gola za Zrinjski postigao Miloš u 14 i 28. minuti. Slaven Musa, trener Zrinjskog je nakon utakmice izjavio da je rezultat realan, a da je utakmica igrana u veoma dobroj atmosferi, izražavajući pri tom ubjeđenje da će iduće sezone biti jedinstvena liga i da će oba tima igrati pod Bijelim Brijegom. Direktor Zrinjskog Božidar Puljić je kazao kako „među nama više ne postoje nikakve nesuglasice“, a na pitanje da li će se uskoro pod Bijelim Brijegom sastati gradski rivali, odgovorio je „ to je stvar dogovora“.  Kapiten Rođenih Samir Ćemalović je kazao da je igra u prvom poluvremenu bila bolja i dodao: “Mislim da je završena stvar da Velež i Zrinjski zaigraju na Gradskom stadionu pod Bijelim Brijegom”. Direktor Veleža Mustafa Škoro je pokazao visoku svijest o značaju ovog meča: “Rezultat nije bio u pravom planu. Mislim da je pobijedio fudbal i Mostar je slavio kao jedinstven grad. Ovo je veliki trenutak za oba kluba i naš fudbal uopšte.” akcentirao je Škoro.

Dalibor Cvitanović, trener Zrinjskog  je izrazio nadu za bolje sutra našem fudbalu posebno kad je riječ o gradskim rivalima: “Ako bude jedinstvene lige, a sve su prilike da hoće, vjerovatno će se derbiji pod Bijelim Brijegom igrati dugi niz godina” kazao je Cvitanović.

Na pripremi ove utakmice dugo je rađeno i ona predstavlja početak novog poglavlja u odnosima dva gradska kluba koja su prije Drugog svjetskog rata neprekidno sve do 1940. godine zajedno nastupala u gradskoj i hercegovačkoj ligi. Tada su odnosi bili harmonični, prijateljski i veoma korektni i nije bio rijedak slučaj da igrači iz jednog prelaze u drugi tim.

Damir Zorić, ambasador RH u BiH pozdravio je ovaj susret i za zagrebački Večernji list je izjavio da Gradski stadion pod Bijelim Brijegom moraju koristiti oba kluba: “To je stvar Gradske uprave. Ako je aerodrom gradski i koriste ga različiti ljudi, možda i stadion može biti gradski, a korištenje je stvar dogovora i troškova. Konačno u svijetu imate mnogo velikih, a još više manjih klubova u istom gradu koji koriste isti stadion. Uzmite na primjer Milano” saopštio je Zorić.

Podsjećamo da je Ilija Dominković, predsjednik N/F saveza BiH izjavio: “Držim da se utakmica, kad je već dogovorena, trebala održati u Mostaru i ona može doprinjeti uspostavih boljih međusobnih odnosa i utemeljenju zajedničke savezne lige.”

Nešto više od godine dana kasnije, mjeseca juna 2001., na sjednici Općinskog vijeća Općine Jugozapad, održane pod patronatom načelnika Ivana Mandića, donešena je odluka da se Zrinjskom Gradski stadion pod Bijelim Brijegom izda na 109 godina. Iako je jedino Gradska uprava Mostara mogla donijeti takvu odluku, usvojena je bez  njenog odobrenja, kao i bez Veleža koji je taj stadion koristio od 1958. godine kada je i izgrađen kao Gradski stadion – dakle vlasnik mu je grad a ne jedna općina.  Za korištenje Zrinjski je prema ugovoru imao da plaća 5000 km mjesečno. Podsjećamo da je uprava Veleža u više navrata tražila da stadion ravnopravno koristi sa Zrinjskim jer pripada Gradu Mostaru, ali je uvijek dolazio negativan odgovor.

Još od 5.5.1999. godine Javno preduzeće „Stadioni“ je sa NK Zrinjski napravilo ugovor o korištenju ovog stadiona na pet godina.

Još jedan važan detalj govori o maćehinskom odnosu BH vlasti prema Veležu. Naime 1999. godine Federalno ministarstvo sporta dodjelilo je Zrinjskom sredstva u iznosu od 100 000 DEM, dok Veležu nije ni feninga. Tako imamo slučaj da se s jedne strane bojkotuje povratak Veleža na Gradski stadion, a s druge strane se nagrađuje onaj kome je to pravo dato.