Igrači Veleža, Zrinjskog, Jugoslovneskog Sportskog Kluba - svi iz Mostara i sarajevskog Hajduka - u Mostaru 1937. godine

Igrači Veleža, Zrinjskog, Jugoslovneskog Sportskog Kluba – svi iz Mostara i sarajevskog Hajduka – u Mostaru 1937. godine

Piše i uređuje: Zlatko Serdarević (zlatko.serdarević@gmail.com)

Samo godinu dana nakon osnivanja Velež je uzeo učešće na prvom turniru koji je organizovan u Mostaru, a u povodu Olimpijskog dana. U to vrijeme (1923.) postojala su četiri gradska kluba: RSK Velež, Jugoslovenski sportski klub (JSK), HŠK Zrinjski i SK Vardar. Između klubova nije bilo netrpeljivosti kao danas i takmičili su se u fer i korektnoj sportskoj igri u sklopu gradske lige – na nivou grada Mostara. Nije bio rijedak slučaj da igrači iz jednog prelaze u drugi klub, naravno bez ikakvog obeštečenja. Nekadašnje Staro Veležovo igralište naspram Partizanskog spomenika je u stvari igralište JSK i ono je bilo najkvalitetnije. Igralište Zrinjskog nalazilo se prekoputa današnje zgrade Mepas, dok je Velež trenirao na terenu-ledini iznad Sjeverenog logora. Najveći broj utakmica igrao se na terenu JSK kao najkvalitetnijem.

Turnir se odvijao 13. aprila 1923. godine po kup sistemu. Velež je tada, kao najmlađi gradski klub, zvanično ušao u sportski život Mostara. Od 1929. godine Velež definitivno preuzima primat i slovi kao najuspješnija gradska ekipa. Jedanaest godina kasnije, u vrijeme kada je klub stekao veliku popularnost i imao brojnu armiju navijača posebno među radnicima i omladinom, Rođeni su u saradnji sa radnicima Fabrike duhana, Rudnika mrkog uglja i  Ložionice, koja je djelovala u okviru Jugoslovenskih željeznica, organizovali turnir. Aprila 1933. godine pored turnirskog nadmetanja organizovan je bogat kulturni program. Kao gosti doputovali su članovi Radničkog glazbenog zbora „Sloboda“ i Radničkog pjevačkog društva „Proleter“, oba iz Sarajeva. Dobrodošlicu im je poželio član uprave Lazar Radić, inače grafički radnik koji je na osnivačkoj skupštini Veleža dao taj naziv. I ovog puta na turniru su učestvovali svi gradski klubovi – Velež, Vardar, JSK i Zrinjski. Turnir su otvorili Velež i Zrinjski. Rođeni su potpuno deklasirali protivnike zabilježivši ubjedljivu pobjedu od 4:1. U finalu su se našli Velež i JSK. Za pobjedu nije bila dovoljna jedna utakmica s obzirom da je završena neodlučno 2:2, prvo poluvrijeme 1:1. Tek u produžecima nakon drugog meča između istih rivala odlučen je pobjednik. Nakon prvog poluvremena igrači su napustili teren kod rezultata 2: 1 u korist JSK. Kraj utakmice nije donio pobjednika jer je bilo 2:2. U produžecima dva puta po 10 minuta JSK je postigao odlučujući gol i pehar je pripao gradskom rivalu JSK.

Pred odlazak na gostovanje u Livno 1923. godine desio se jedan zanimljiv slučaj. Kako Velež nije mogao zbog loše finansijske situacije unajmiti kamion za putovanje Mirko Vlaho član uprave kluba, samoinicijativno je otišao kod generala kraljevske vojske u Konak na Suhodolinu. General ga je primio i upitao kakav je problem.

-Uprava Veleža, gospodine generale, traži od vas jedan kamion za naše putovanje u Livno.

-Kakve veze gospodine ima vojska sa sportom, upita general?

-Ima, odgovori Vlaho.

-Kakve zaboga, recite mi?

-Pa gospodine generale kralj Aleksandar je pokrovitelj sporta, ubjedljivo će Vlaho.

-Pa kad je tako, odobravam  vam kamion, i neka je sretno.

U međuvremenu je general doznao da to nije bio zvaničan potez uprave nego pojedinca. Ipak ništa nije poduzimao je bi se obrukao, s obzirom da ga je Vlaho u stvari prevario.

U Livnu je tada Velež zabilježio pobjedu i rezultat je glasio 1:0. Navodimo neke od fudbalera iz tog vremena:  Milan Trbulin, Vuko Čulajević, Desko Jelić, Stanko Janjić, Ragib Hebib, Salko Hadžiomerović, Mustafa Hadžiomerović, Hasan  Ćišić, Rudolf Beltram, Miko Kamhi, Armin Altarac zvani Ćibli…