mujic2

Piše i uređuje: Zlatko Serdarević, novinar i publicista

(zlatko.serdarevic@gmail.com)

Po ocjeni najeminentnijih fudbalskih stručnjaka sa prostora ex Jugoslavije, najkvalitetniji igrač koji je branio boje Veleža je Muhamed Mujić. Sama činjenica da je on prvi bosanskohercegovački fudbaler koji je nastupio u reprezentaciji Jugoslavije, i za „plave“ odigrao 33 autakmice, nedvojbeno govori da je riječ o vrhunskom asu, s obzirom da je u to vrijeme konkurencija za plavi tim bila izuzetno velika i da su najbolju selekciju sačinjavali igrači iz velikih centara tadašnje države – Beograda, Zagreba i Splita. Za Mujića se vežu zanimljivi i pamtljivi događaji koji se često prepričavaju i time im se produžava trajanje u memorijama generacija.

Nije poznat slučaj sličan onom iz 1966. godine koji se desio na travnjaku podno Bijelog brijega i po svemu zaslužuje da bude zabilježen u najneobičnije pogotke širom planete. Naime, 29. maja 1966. godine u Mostaru se pred 9000 posjetilaca, u okviru prvoligaškog takmičenja sezone 1965/66., Velež sastao sa splitskim Hajdukom. Rođeni su nastupili u sastavu: Fadil Dugalić, Slobodan Primorac, Jovan Račić, Zejnil Selimotić, Nikola Benco, Franjo Džidić, Nusret Ćerkić, Muhamed Glavović, Muhamed Mujić (Ahmed Glavović), Kemal Šestić i Omer Oručević.

Niko nije mogao pretpostaviti da će desiti nešto što će ući u sve knjige sa sadržajem o neobičnim golovima na fudbalskim terenima svijeta. Kod rezultata 0:0, a tekao je 10. minut igre, golman Splićana Vukčević degažirao je snažno loptu nastojeći da igru prenese što dalje od svog gola. Nakon završenog napada igrači Rođenih, a među njima i Mujić, su u tom trenutku krenuli ka drugoj polovini igrališta. Međutim, kako je lopta degažirana u niskom luku, a Mujić se nalazio nedaleko od šenaesterca, pogodila ga je u potiljak, promijenula smjer i u većem luku letjela ka golu Vukčevića. Pošto je golman bio na granici šesnaesterca nije imao vremena vratiti se na gol liniju i lopta je, na zaprepaštenje Splićana, a na zadovoljstvo Rođenih i navijača, ušla u mrežu. Mujić je od siline udarca pao u nesvijest jer je pogođen u potiljak i odmah je na nosilima iznešen sa terena i prebačen u bolnicu. Zamijenuo ga je robusni Ahmed Glavović, brat vrsnog fudbalera Muhameda Glavovića. Kad je u bolnici došao svijesti, saznao je zašto je u bolničkom krevetu, ali mu je isto tako prenesena vijest da je postigao zgoditak. Iako u takvom stanju Mujić je osjetio veliku radost. Velež je tim golom poveo sa 1:0 da bi Kemal Šestić u 71. minuti povećao na 2:0. Konačan rezultat glasio je 2:1 za Velež. U toj sezoni Velež je prijatno iznedio i osvojio treće mjesto iza novosadske Vojvodine (43) i zagrebačkog Dinama, s tim da je osvojio (35) isti broj bodova kao i Dinamo. Na 30 mečeva Rođeni su postigli 48 zgoditaka. Iza Veleža na  petoj poziciji nalazila se Crvena zvezda dok se Partizan morao zadovoljiti sa 11., a Hajduk 13. mjestom. Tek će sedamdesetih godina takav uspjeh povratiti  maestro-trener  Sulejman Rebac stvorivši najbolju generaciju koja je zbog suptilne i produhovljene igre  dobila poetski naziv „Šarmeri s Neretve“.

Mostar, 24.02.2017.